Sedeo je pod prigusenim svetlom. Ovo je bilo lakse nego sto se nadao. Nakon litre njihovog domaceg crnog, njen dekolte je bio sve veci, a inhibicije sve manje. Bio je odlican, taj dekolte. Guza nista manje dobra. Ha, jebiga, pijana je.
Aj, kad si zadnji puta s treznom bio?
In vino veritas. Recimo.
Potrefila je njegov auto od prve. Nije se ni morao truditi da bude misteriozan i pomalo ranjiv, ili bilo kakav. Ona je htela gazdu. To je bas kako bi trebalo biti.
-Necu se vracat, zatvori, ja cu ujutro napravit obracun.
Odabrao je bezbednu radio stanicu, nece valjda kompilacije za seks pravit, dok mu je ona otkopcavala pantalone, a drugom rukom skinula svoju tanusnu haljinu. Pre nego sto su mu gace odletele na retrovizor, cuo je visnje. Svevisnje. Kasno.
Bez reci su popusili cigaretu, oboje vec obuceni. Ostavio ju je pred kucom u kojoj je stanovala, rekao je vidimo se, ona klimnula glavom, jos uvek sa zadovoljnim izrazom na licu. Dok je mamurluk ne zdrma. Ali kome normalnom ne treba da vidi takav izraz, tu i tamo.
U njegovoj sobi nijedna nije spavala. Ma, nijedna tu nije krocila, ni kroz prozor provirila. Nekoliko knjiga bilo je izvrnuto, tamo gde je prestao da ih cita, na monitoru zaledjena odjavna spica.
Proverio je postu. Audio fajl u kom mu pomalo drhtavi glas cita. Kakav je covek i zasto mu ljudi dolaze i zbog cega odlaze. Svratiste za tuzne ptice. Pravi postkoitalni ugodjaj. Uvek je umela da mu unisti dan.
Odjebi.
Citave noci je pusio, a opet je sve mirisalo na te visnje. Bio je tako besan. Besan. Bespomocan. Gde god da ode, sta god da ucini, od nje nece pobeci. Nikada. Dok je njega, dok je mrznje i visanja.