Ispod povrsine
Voda je boje olova, slana i stipa mi oci. Voda, nebo, kedrovi. I ja sam olovna i slana, kamuflirana ispod povrsine. Voda me miluje, a onda pritiska. Izranjam, bela kao neonka, kedrovi su zeleni, a nebo i more jos uvek sivi. Boje olova i tako laki. Kisa pocinje. Trcimo, smejemo se. Laki. Kisa spira so sa nas. Spira je u nas, samo to jos ne znamo. I sivilo se povlaci i uvlaci u nas, ali to cemo shvatiti mnogo kasnije. Rastemo tesko. Vidimo boje, ali one ne ulaze. Svet je saren i sasvim retko izmami poneku suzu. Sivu. Ne postoje sivi dragulji. Sareni staklici rasuli su se onog leta kada je doneta presuda da mi moramo odrasti. Zelim nazad. Ispod povrsine, iznad povrsine. Kasiku u tegli eurokrema. Da mastam. Da srce bude glasnije. Da budem jednostavno dobra. Da imam utociste. Da zadrzim iluzije.
Najteže je zadržati iluzije, pokušaj..
Kod suky vidi Aham, kako izgleda knjiga :)
sa malim zakašnjenjem - Sretan ti rodjendan!
zadrži maštarski pogled na svet. tako ćeš ga sigurno učiniti bpljim
Prijatno!
Sanjarenja, videla sam odmah, izgleda odlicno, verujem jos bolje uzivo!
Domacice, jedino sto mogu je da ne dozvolim da masta bude sasvim jalova. Sto se cestitke tice, ne smem ni da pitam, samo cu da zahvalim i ponesem sa sobom.