24. Razdaljine

Published on 06/22,2008

Tuga se uvukla neopazeno u njegov zivot. Neopazeno za njega. Tuga se asimilirala, kamuflirala.

Terapeut je imao zelene oci. Bile su prodorne kao laseri. Bile su oivicene crnim kolutovima, kao da je otvaranje "Pandorinih kutija" bio njegov nezeljeni teret. Bio je toliko bistar, da nije vredjao njegovu inteligenciju. Rado bi sa njim odigrao partiju pokera.
Cesto je, ipak, uspevao da ga prevari. Ponekad bi se, na putu kuci, zapitao kakvog to smisla ima. I odgovarao bi sam sebi. Izgubio je jednu zagonetku i sada je dobio drugu. Zagonetke su stvorene da budu resene, ne da resavaju.

Zar je to bila?

-To je bila ljubav. Ali, kako niste iskusili umiranje ljubavi, morali ste da je ubijete.

Zar je to ucinio?

-Nije je pregazio kamion. Dogod ste oboje zivi, postoji mogucnost da ostvarite ljubav.

Izgubio je ljubav, i ponovo je osvojio. Osetili su koliko im tesko pada razdvojenost. On je odlucio da okuje svoju ljubomoru. Da ne mrzi sve njene bivse, da ne mrzi nju kada ode da trci. Ona je odlucila da proguta poneki njegov napad ljubomore i njegovo zatvaranje kada ga nesto povredi fizicki ili napadne njegovu sujetu.

-Verujem da vam je zabavno da me analizirate, ali meni to nije nimalo prijatno. Ako vec morate to da radite, neka bude manje upadljivo - terapeut je suzdrzavao osmeh.

Sasvim sigurno je bilo tesko odrastati tako.
Prebrojao je slabasne tragove pirsinga na njegovom licu.

Otisao je na poker sledece veceri.
U nedelju je pozvao Divnu, svoju ridjokosu razonodu.
U ponedeljak u zoru zvakao je tablete, klateci se i stezuci slepoocnice.

And I'm not cold, I am old - zacikavali su ga sa neke lokalne radio stanice.

Dva sata kasnije pustio je onog skrivenog starca na svetlo dana. U gradskom prevozu, doterana zena pomerila se tri mesta od njega kada je seo, ne sluteci da stotinama kilometara daleko postoji neko ko je tu, sasvim blizu, umirao od ljubavi za tim covekom.


Comments

  1. 06/23,2008 | 01:45

    "ne sluteci da stotinama kilometara daleko postoji neko ko je tu, sasvim blizu, umirao od ljubavi za tim covekom." pitam se cesto u koliko se slucajeva zaista sretnu prave srodne duse...

  2. 06/23,2008 | 07:23

    Kod prave ljubavi gde je oboje sigurno da voli i da je voljeno, nema ljubomore. Ljubomora je uvek odraz nesuigurnosti, u sebe, u onog drugog...

  3. 06/23,2008 | 08:16

    I ja se zapitah isto sto i hyper!

  4. 06/23,2008 | 10:38

    ovaj put je početak ono što me u potpunosti zaokupilo.
    kako prepoznati tugu zakamufliranu u osmeh?
    dalje?
    Prijatno!*

  5. 06/23,2008 | 10:40

    sanjarenja56, jest, u pravu si, al sta veliti kad je nekima samo to merilo ljubavi-ako nisi ljubomorna ne volis, jer ti je svejedno. Psihopate dolaze u svim velicinama i bojama :)

  6. 06/23,2008 | 10:41

    Moje misljenje je da se ljubav razvija i da mnogi odustanu prerano, zbog ljubomore, ili slicnih "nusproizvoda", koji bi, mozda, vremenom nestali.
    U srodne duse ne verujem.
    Sto bi otpevali dragi mi Franz Ferdinand "I must be strong and stay an unbeliever" :)

  7. 06/23,2008 | 14:31

    Ima jedna luda stvar u koju verujem oduvek..kako mi se to uvuklo u mali mozak, ne znam..
    Verujem da kad je ljubav-ljubav, onda je jednostavna..razumete se pogledima,ocima,dodirima,i kad reci izgube bas svaki smisao..i kad ne razumete, imate zelju da razumete,napnete svaki deo svoga bica i mane postanu to sto jesu-mane koje volite,koje ne ispravljate..
    Nazovite to srodnim dusama, ili teglom pekmeza od sljiva,svejedno je..
    Ja toliko verujem u ovo, da se ponekad pitam,da nisam mozda sve vozove propustala trazeci po stanicama ovakvo nesto..a mozda se trebalo ukrcati na voz,dati sansu,izgraditi..
    Od svega vise ne verujem jedino u sebe.

  8. 06/23,2008 | 14:31

    Ima jedna luda stvar u koju verujem oduvek..kako mi se to uvuklo u mali mozak, ne znam..
    Verujem da kad je ljubav-ljubav, onda je jednostavna..razumete se pogledima,ocima,dodirima,i kad reci izgube bas svaki smisao..i kad ne razumete, imate zelju da razumete,napnete svaki deo svoga bica i mane postanu to sto jesu-mane koje volite,koje ne ispravljate..
    Nazovite to srodnim dusama, ili teglom pekmeza od sljiva,svejedno je..
    Ja toliko verujem u ovo, da se ponekad pitam,da nisam mozda sve vozove propustala trazeci po stanicama ovakvo nesto..a mozda se trebalo ukrcati na voz,dati sansu,izgraditi..
    Od svega vise ne verujem jedino u sebe.

  9. 06/23,2008 | 15:13

    phedredelaunay, moguce je da stvari funkcionisu bas tako, ko ce ga znati :)

  10. 06/23,2008 | 15:14

    altamoda, nisi propustila svoj voz. voz uvek dodje. :)

Leave a Reply

Dodaj komentar





Zapamti me