29. Tresak
Poslednji dan novembra osvanuo je ususkan u snezni ogrtac. Savrsen dan za decu, zaljubljene i one od prirode romanticno sazdane. Za njega je to bio samo dan kada mora ocistiti prilaz garazi i pokusavati da ne vidi sva ozarena lica oko sebe.
Tog dana primili su novu pacijentkinju sa simptomima upale pluca. Bila je to jos jedna zavrzlama u njegovom zivotu - pamtio je lica svih ljudi sa kojima je ikada stupio u kontakt.
Ispostavilo se da i pacijentkinja ima slican problem. Siroko se osmehnula se kada ga je ugledala i to je bila reakcija koju odavno nije doziveo.
-Vi ste kupili onaj divni korzet.
Klimnuo je glavom.
-Izvinite sto zabadam nos, ali taj komad je bio zaista poseban, da li je dama bila zadovoljna? Da li joj odgovara?
-Prezadovoljna. Savrseno joj pristaje.
Izvukao je najsrdacniji osmeh iz svoje siromasne kolekcije. Bakica ga je dirnula, na neki nacin i jednostavno nije mogao da joj kaze da je dragoceni komad zavrsio u kanti za smece, natopljen njegovom krvlju, na dan sahrane njegove majke, i da ga dama kojoj je bio namenjen nikada nije videla.
Za razliku od kolekcije osmeha, kolekcija njegovih aveti bila je obogacena za jednu, koja se spremala da zauzme mesto na prestolu.
Sedeo je za racunarom. Ryan Adams pevao je "Desire". Osecao je kako mu se dlanovi znoje. Obrisao ih je o svoje stare somotke. Ukucao njeno ime. Ugledao ga na spisku vencanih onlajn izdanja lokalnih novina iz grada stotinama kilometara udaljenog.
Odjednom, postali su mu jasni svi oni pogledi koji su mu svrdlali ledja u prolazu.
Usao je u Ilijinu kancelariju i bacio mu otstampanu stranicu pod nos.
-Ti si znao za ovo?
Ilija je cutao.
-O, Boze. Nemoj mi samo reci da si bio na vencanju. Nisi bio, bili smo zajedno u subotu.
-Vencanje je bilo samo za najblize.
-Odakle to, dovraga, znas?! U stvari, ne zelim da znam.
Zalupio je vrata za sobom. To nije uspelo da ponisti poslednjih pola sata. Nije zadrzalo ono sto nije zeleo da zna sa druge strane. Nije uplasilo cinjenicu koja je prestravila njega - vise nema pravo na lepe uspomene.
Tog dana prestao je da ukucava njeno ime.
Te veceri shvatio je sta znaci "lezati zagledan u tavanicu sa usima punim suza".
phedredelaunay, da li je knjiga izišla ili će tek izići? Želim da je imam!
"izvinite što zabadam nos", meni ovo miriše da se bliži kraj. a to mi baš i nije želja.
nastavak?
Prijatno!*
Uz muziku na blogu se lepse cita ;)
Ja vidim i nastavak...ne razocaravaj nas, verne citaoce :)
@sanjarenja56
Za knjigu smo se vec dogovorile ;) Uz ostale "vrline" krasi me i nedostatak ambicije.
@domacice
Nasmejala si me sa ovim zabadanjem nosa :) Bice nastavaka :)
@Pinokio
Sreca pa moze da se iskljuci, mene iznervira kad me neka muzika prekine u slusanju necega sto vec slusam :) To samo ucim kako se uredjuje blog (puzevim korakom).
Ne znam da li Njega mrzim ili volim, ali cim nisam ravnodusna, znaci da mi se tvoje pisanje 'uvuklo pod kozu'.. :)
Al' bas me zanima sta bi ona rekla da je videla korset.. :)
Dalje. Dalje, molim. :)
phedredelaunay, svaki put kada procitam neki od tvojih radova pozelim da kazem nesto originalno i lepo, ali uvek ostanem bez teksta. :) mogu samo da kazem uzbudljivo.