Pesma
Published on 11/28,2011
Da sam ti ikada napisala pesmu, bila bi ona lepa i plava, malo nova i malo stara i sasvim na kratko pozajmljena. Na srecu, pesme pisati ne umem, a ova za tebe vec je vracena, malo koristena i neizlizana. Ako je nekada negde nadjes, nikada nije ni bila moja. Ako je nadjes, ona je necija i tvoja. Moja glava je puna sedih vlasi i sarenih perli, nenanizanih reci i decijeg smeha i njoj sam se pokorila, umesto ovom mahnitom srcu. Put je bio pravi, ali pogresan smer. Da je bar nikada nisam ni imala.
A da li bi mahnito srce odabralo pravi smer? :-)
..pesmu ili glavu...da nisi imala?
Dobra pitanja. Nekad sam mislila - pesmu, ali sad mi se cini da bi lepse bilo da sam glavu na odmor poslala.
uz put kojim srce hodi uvek cvetaju božuri. nekad crveni nekad modri.
i nikad se nemoj kajati ma koji da ubereš
Prijatno!
Da nisi imala pesmu,
bila bi obična,
kao komšinica Mica i Cica.
Taj nemir,
mnogima poznat,
raste u srcu koji god da odabereš smer,
ali rađa najlepše misli i
ostavlja zametke na plećima
da izrastu krila.
Taj nemir je znak
da si ovde,
ali ne odavde.
kratko i ubitacno tacno...