15
Usla je u njegov privremeni dom kao u svetiliste. Nije znala u sta bi pre pogledala. Sve je bilo uglavnom onako kako je zamisljala. Klavir je dominirao prostorijom, mnogo knjiga, slozenih, razbacanih, otvorenih. O Betovenu, diferencijalnim jednacinama, golfu, istoriji pozorista, engleska poezija i jos mnogo, mnogo toga sto nije uspela da obuhvati pogledom. Pletena korpica puna loptica za zongliranje. Kaktus.
Bez tepiha i bez zavesa.
Licne stvari verovatno su bile skrivene po ladicama i ormarima. Mnogo ljudi je defilovalo tuda.
-Sedi. Turisticki obilazak je organizovan cetvrkom od 18 do 19.
Nasmejala se. Nije mogla da veruje da se nasmejala. Inace se jezila od takvih opaski.
-Zbog cega si dolazila juce? - ton je bio neocekivano mek za takvo pitanje.
-Pozelela sam samo... da te vidim.
Nasmejao se grohotom.
-Sisla si tri sprata samo zbog toga? Mislim da je to najveci napor koji je iko ikada ulozio samo zato da bi me video.
-Bilo je iscrpljujuce. Bila bih zahvalna za casu vode.
-Znas... ne osecam se najlagodnije znajuci da si ovde da bi me gledala...
-Ma, ne brini, ne gledam te.
-Imala si los dan. Zar ne postoji neko blizi sa kim bi pozelela da ga zaboravis?
-Verovatno. Ali, ti si me pozvao i sada sam ovde. Mogu li da ostanem jos malo?
Uzdahnuo je. Dobacio joj je cebe, doneo dva piva, ciniju cipsa, ukljucio tv i seo na drugi kraj kauca. Kao da je to nesto najprirodnije na svetu.