Jeste, niklo je

Published on 02/28,2009

Danas je moj roditelj otvorio sezonu pecanja, a ja pedaliranja i pracenja lokalne vegetacije, tiho ceznuci za prizorom iznikle visibabe.

Izniklo je nekoliko novih deponija na mestima sa natpisom: "Molimo, ne bacati smece". Ako je to taktika, odlicna je. Ako nije, vreme je da postane.
Niklo je i smece van deponija, sveze, ovogodisnje. Uocih da predvode limenke od piva i energetskih napitaka. U smisljanju 103 nacina za mucenje onih koji to piju dok voze, prekide me plava strafta koju sam jedinu okom uhvatila od novog novcatog automobila koji vozi neko 10+ godina mladji od mene, na necemu mnogo gadnijem od bivse sadrzine onih limenki - ovo mi je sve intuicija sapnula. Put iskrckan kao friska pa zgazena oblatna, e bas je nasao gde ce da se... izivljava.

Visibabe nisam srela, ko mi kriv kad sam nezajazljiva, da sam pozelela zakrzljali maslacak to bih dobila (ma, obradovao me i on, da ne lazem).

Ove zime sam upraznjavala sledece aktivnosti:
-Zimski san.
-Nabacivanje kilograma.
-Zurenje u monitor nebrojeno sati, sto je rezultiralo prebojavanjem mog tena u ocaravajucu zuckasto-zelenkastu i tu mi ni cvekla, ni joga nisu pomogle (doduse, ko zna na sta bih licila da ni to nisam konzumirala).
-Pravljenje gomile nakita - nista nisam prodala.
-Pravljenje kolaca.
-Napravila sam Zdravstvenu knjizicu (veliko slovo zbog velicine tog koraka za mene) i pregledala se uzduz i popreko, za sad sam zdrava k'o dren, ostali rezultati stizu za mesec-dva... pa do u beskonacnost.
-Poslala svoje pisanije svim izdavacima na koje sam naletela guglajuci, samo 3 najvece kuce su se udostojile da me odbiju, ostali ni to, iako sam onima u Prtopopincima nudila da platim sve, pocistim, pocupam popanac, uprtim sto treba... izvinjavam se mestanima pomenutog sela, skoro da je tako bilo. (Svom "cedu" rodjenom iz velike ljubavi zelim sve najbolje, a mozda mu je najbolje tu gde jeste.)

Zapravo, ono sto sam htela da kazem je ovo: Nikla je inspiracija.
Nadam se da ce procvetati u nesto bolje od ovih "ludih gljiva".


Comments

  1. 02/28,2009 | 18:09

    Znajući te, sigurna sam da će tvoja inspiracija procvetati u moćno drvo. Samo napred!
    Vidi neki književni klub, učlani se ako nisi, često pomažu štampanje knjiga.

  2. 02/28,2009 | 19:45

    I ja sam ove zime nabacila kilograme, ali sam cini mi se smanjila tugu...
    Ili sam samo sklopila primirje sa njom pa je sada podnosljiva.
    Ne znam.
    Tebe molim da pises cesce jer zaista uzivam na tvom blogu.

  3. 02/28,2009 | 19:46

    Hvala ti sanjarenja, uvek si me bodrila.
    Nije mi mnogo vazno da objavim to sto sam napisala, i to nije moje "kiselo grozdje". Svako novo iskustvo, koje ne ide u (samo)destrukciju je vazno. Pogotovo ljudima koji su dugo, dugo spavali.
    Hvala ti jos jednom :)

  4. 02/28,2009 | 19:51

    @Casper - ma ko sljivi kile, nismo holivudske zvezde, a i da jesmo, sredili bi to fini estetski hirurzi.
    Drago mi je sto se tuga smanjila i mislim da je moguce da je to bas zbog toga sto si sklopila primirje, ona ponekad voli da se svadja, pa joj mirno okruzenje ne prija :)
    :*

  5. 02/28,2009 | 21:56

    Docice uskoro i visibabe... :)
    Drago mi je sto je pocelo nesto da nice :))
    :*

  6. 02/28,2009 | 22:05

    Pozdravljam drugaricu i koleginicu (po nakitu:) i kazem: na mnoga ces vrata zakucati dok ne shvatis da je potrebno zakucati samo na jedna!
    Ja jos kucam....

  7. 03/01,2009 | 15:02

    ne znam da li su gljive lude, ali osmeh mi nacrtaše. veeeeeeeeliki!
    a nastavak "nicanja" sa nestrpljenjem očekujem.
    Prijatno!**

Leave a Reply

Dodaj komentar





Zapamti me