U neka davna, pradavna vremena
Na periferiji srca ugnjezdio se osecaj da si daleko, beznadezno daleko.
Nikada mi vise tvoj pogled nece nacrtati osmeh, niti osvetliti noc. Sada je to moj licni zadatak, kom dorasla, naravno - nisam.
Bila je sredina mog prvog Ns meseca, srce se krilo iza bezbroj zidova. Nesto sam pokusavala da ti objasnim, nervozno si odgovarao da nema problema, da nije to vazno, bezveze. Onda sam srela plavi pogled, odnekud poznat.
Iz sna?
Iz ogledala?
Ne znam ni sad.
I po novosadskim ulicama, okovanim ledom, posutim snegom, nicalo je krhko cvece jedne burne zime.
Kako sada da verujem da se sve to zaista dogodilo? Zbog cega je bas iz tebe progovorila moja zelja i postavila me tamo gde mi je uvek bilo mesto?
Da li cu ikada moci to da izbrisem?
------------------------------------------
Puno vas pozdravljam sve, zelim vam divan april, cvrkutav i rascvetan.
Necu prozivati nikoga, verujem da su svi zadatak vec uradili.
prelepo.....:)
I ti kazes da ne umes...
Uh, mila M, u malo reci, tako mnogo...
Ljub na kub :)))
Da jos mi se zalis kako ces ti to kako se bojis... jao bre... predivno... mene si pogodila bas samo da znas ;)
I hvala sto si se odazvala zadatku :***
ne treba brisati.
čuvati.
pamtiti.
sećati se.
voleti.
Prijatno!**
P.S. znaš li koliko nedostaješ?*
Pa gde si ti? Treba da te neko prozove, pa da svratiš u svoj kutak?? Ja bih volela da te redovnije čitam.
Поздрав и од Причалице и честитке за успешно обављен задатак.